zvjerinjak
04.10.2006., srijeda
judith
|
You're such an inspiration for the ways That I'll never ever choose to be Oh so many ways for me to show you How the savior has abandoned you Fuck your God Your Lord, your Christ He did this Took all you had and Left you this way Still you pray, you never stray Never taste of the fruit You never thought to question why It's not like you killed someone It's not like you drove a hateful spear into his side Praise the one who left you Broken down and paralyzed He did it all for you He did it all for you Oh so many ways for me to show you How your dogma has abandoned you Pray to your Christ, to your god Never taste of the fruit Never stray, never break Never---choke on a lie Even though he's the one who did this to you You never thought to question why Not like you killed someone It's Not like you drove a spiteful spear into his side Talk to Jesus Christ As if he knows the reasons why He did it all for you Did it all for you He did it all for you  |
27.09.2006., srijeda
goodbye letter
|
ti si tako nemoguca.. vrisak i plakanje hladi moju dusu.. ne zelim cuti od tebe kako si ostavljenja svaki put kad si se probudila i plakala.. to nije laz, ucinila si to sama sebi.. ne izgledaj sada iznenadjeno, morala si to znati cijelo vrijeme.. nista nije lako, nista nije tesko kada izgubis svoj um.. s tobom je sve nepostojano.. ne pricaj mi o svojim brigama jer ja sam bolestan, ostavljam te na slijepo.. sada je doslo vrijeme napustanja ove ljubavi koja te isusila.. nema potrebe za raspravom oko toga jer znas da za to razloga nema.. nikada ti nisam rekao da ce ova ljubav trajati zauvijek.. ne mozes me imati za zauvijek, shvati to vec jednom.. dok budes citala ovo pismo bebo ja cu vec biti daleko.. daleko od tebe..  |
20.09.2006., srijeda
oprosti III {moj & tvoj grijeh}
|
gdje god krenem zagazim u govno, sta god kazem ne valja... nesto u meni nije dobro... stvari u zivotu su toliko komplicirane da ih nitko od nas nikad nece moci objasniti.. neke stvari samo u letu dolaze i odlaze a druge se jednostavno nikad nece ni dogoditi.. nasa stvar vec predugo traje zarobljena u vremenu.. ne vodi nas nikuda, ne ispunjava nas, sili me da lazem samoga sebe.. pa dobro, zasto sada zamaram se sudbom i mislima jer ionako dobro znam da cu si unistiti ono sto imamo sada.. neke stvari su se dogodile vec tolikim ljudima kao da se nikad nece dogoditi i meni.. to je ono sto vjerujem i to je moj grijeh..moj preveliki grijeh.. jer vise zbilja neznam sto je bilo dobro a sto lose, i ne vjerujem u stvari koje ne vidim i ne mogu zagristi.. toliko mi je ljudi govorilo o tolikim stvarima a ja jos uvijek neznam sto je bila laz a sto istina.. ne zelim razmisljati.. vrijeme ce pokazati.. neces se dugo sakrivati iza lijepih ociju.. a sada pak dok sjedim sam u mraku svoje sobe sve na neki cudan nacin dobiva smisao i postajem najpametniji na svijetu.. mjesec me doziva, noc ocekuje moj krik.. u trenutku kad se obicno treba zazmiriti ja sada sirom otvaram oci i cinim upravo suprotno.. tebe nema kraj mene i zato sam sretan.. ne poznajem te.. moj grijeh..moj preveliki grijeh.. i zato bacaj sada kamenje na mene ako ce ti tako biti lakse jer ja vise nemam ni stida ni savjesti.. samo ne kuzis neke stvari.. i nisam nikom zelio nista lose samo si krivo protumacila te iste stvari o kojima nemas pojma, niti ces ikada imati.. ja ti ih necu objasnjavati, necu toliko nisko pasti.. jednom ces shvatiti ali do tada ce to biti tvoj grijeh.. tvoj preveliki grijeh  |
14.09.2006., četvrtak
pijesak na mojim kostima
|
evo i mene nakon jedne stanke.. previse stvari se dogodilo u tako malo vremena.. sjedimo u pijesku vremena pogledi nam lutaju, rijetko se srecu.. ponekad, u biti cijelo vrijeme osjecam kako odlazis od mene da, bas poput pijeska one noci koji je curio kroz moje prste.. sto sam ga jace zelio zadrzati to ga je sve manje ostajalo.. ne zelim da od tebe ostane samo par zrnaca pijeska na mojim dlanovima. pokraj tebe se osjecam tako izgubljenim a opet, bez tebe doslovno ludim ne zelim te izgubiti ne zelim te zaboraviti ali, neznam koji je drugi nacin da svoj um, svoj razum zadrzim.. poslije nase svake svadje osjecam se kao da su mi sve kosti polomljene.. u samoci, u tisini ostajem gledati kako polako zacjeljuju i onda te opet zovem opet se osjecam slomljeno  |
21.07.2006., petak
nocas
|
nocas sam opet mislio na tebe i zelio da si tu, ovdje kraj mene.. da li si i ti zeljela isto? hm.. pitam se to radi reda, samo onako.. nocas sam te sanjao dugo i zelio da san vjecno traje; ali na zalost san vjecno trajao nije.. da li si ti zeljela nesto drugo? pusti neka sutnja govori, znam da jesi.. nocas sam pruzao ruke prema tebi a ruka u prazno ode... naravno, kad nisi bila ovdje.. nocas sam trazio puteve koji do tebe vode.. i nasao se izgubljen na putu samoce...  |
12.07.2006., srijeda
dof
ljudi evo ja vas pozdravljam na par dana.. idem se malo opustiti na dof.. koga zanima vise o cemu govorim evo jedan link: dirty old festival |
11.07.2006., utorak
andjele
|
Ne pustaj mi ruku, ne ostavljaj me moje zelje i snove ispred praga, u noci hladnoj. Pusti da vrijeme grize, znas da cemo uspijet pobijeci.. Moja cetri zida, moja tamnica izaziva me podsmjesima i udarcima. Skvrcen u najtamnijem kutu pokusavam mirovat, ne disati. Tu sanjam najsladje snove na javi. Tvoj lik i linije tvoga srca. Srce mi se gusi u vjetrovima iscekivanja, trebam te andjele moj jedini, trebam tvoju zastitu i sigurnost.. Zelim te u svom savrsenom danu, toplom i suncem obasjanom. Darovat ti melankoliju, istrgnut tu ceznju i prekrojit ju strascu. U bojama pronalazimo i iskazujemo raspolozenje a svijet je sve siviji. - - - Puk me natjerao na samounistenje i moji demoni. Vrati me, izbavi me, jos ima vremena. Spasi se, spasi me od gnjeva, voli me andjele jer ti si moja ladja a ja tvoj vjetar. Gone me tisuce zlih, a ja te samo zelim dovesti u miru do kraja puta. Uci cu u tebe, sutke i na prstima. Otvorit cu plast i puhat stotinama oluja i nevremena, prizvat cu sve grmljavine, bit cu okrutan i strasan. Zalac u boli, lav u lovu. Otpuhat cu tugu iz vena tvojih, bit ce potresa i vatre. No kad vodu smirim, otplovit cu mirno s tvojim osmjehom. Napokon, miran i sretan. - - - Hoces li imat snage smirit oluju jer vjetar sam ja, a oluja je moj dom. Najnjezniji si pupoljak u cvatu, najsladja ptica u jatu. Osjeti me medju preponama, izmedju krila i svakog pera strujim i volim samo tebe... - - - Muka, lice, gomila, stranci Gomila stranaca, muka, igra Hladno, oko, rijec Usta, oko, hladan dah i prijezir borba, pero, krv i slova Ptica, ruke, sunce i ti... Crveno, mala tastina, toplo i crveno. Crvena ceznja, jedro u luci plovio je sedam dana i sedam noci. Letjeo je sedam puta preko sedam brda i planina. Obavio bih te krilima njezna vjetra i strasno te prigrlio. Otklonio bih odjecu i otrgnuo znatizeljne poglede sa ledja. Spojili bi se u jedno, stopili kao svijece u toplini, iskra za iskru, oko za oko. Progutao bih te u plamenu ceznje, ruke bi nam vezala ljubav a plahte mokre i ljepljive makar na tren ucinile nas nevidljive. - - - Ni jednoj tuzi ne zelim patnju poput tvoje. Podivljale i pomahnitale valove sto se obrusavaju na te otpuhat cu na sjever jednog po jednog, stjerat u tminu u led... Zvijerski nagoni odrzat ce te, poljupci vodit ce te, a ja ja grlit cu te. Grijeh cu pokorit jer korio me predugo, izdici se, isplivat i vodit. Kroz stoljetnu sumu, u dubinu u samo srce boli, tamo gdje je najace. Bol i strah su mi najbolji ucitelji. Vrijeme je da im pokazem sto znam. - - - Na rubu sam,na kraju koraka, granica stvarnosti je predamnom. Gledam ravno kroz nju i vidim tisinu, onu ludjacku tisinu, neumoljvu, praznu i zastrasujucu. Dovoljno dugo je izvodila svoju predstavu, leprsavih pokreta i zaglusujucih rikova. Dovoljno dugo da ju zovem smrcu. tnx portis head  |
10.07.2006., ponedjeljak
treba znati
|
smijesiti se dalje, da, to treba znati.. kada je najbolje ustati od stola, kad pred nama stoje samo prazni sati u tome zivotu glupom do bola.. trebalo bi znati, ma koliko stoji, sacuvati ponos, onaj sto preosta, i usprkos svemu, prijatelji moji, zauvijek otici, znati da je dosta.. pred sudbinom svojom koja sve ti uze, kad vec nista nemas, kada sve si dao, trebalo bi znati skriti svoje suze.. no ja, srce moje, ja to nisam znao.. zato treba znati napustiti stol kad je ljubav tvoja davno pojedena, ravnodusna lica skriti svoju bol, zauvijek otici tiho kao sjena.. i usnama treba reci da se smiju iza maske jada, i stisnuti zube, a krikovi mrznje u tebi da gnjiju, te poslijednje rijeci onih koji ljube.. treba znati mirno otici na kraju, usutkati srce sto vec umrlo je, sacuvati obraz ko neki sto znaju, dok jos nije pao.. trebalo je znati, suvise te ....., ja to nisam znao.  |
06.07.2006., četvrtak
|
kako opisati glazbu koja te u cijelosti opisuje.. tesko.. ponekad se cini kao mali kaos koji je razbacan uokolo a opet tako doslovno pogadja svaku tvoju faking misao.. onih par nota po glasoviru, onaj bijes koji pijanist ispraznjava na tipkama, tako doslovno opisuju tvoje osjecaje prije spavanja.. taj nemir koji te drzi budnim kasno u noc.. ali to nije sve, tu se ubacuje saksafonist koji svakom notom opisuje jecaj tvoje duse.. za nevjerovati je kako nesto veselo moze prerasti u blues i napuniti tvoje oci suzama.. tada se okrecem prema tebi i pitam se zasto se nalazim u ovoj sobi ispunjenom prazninom.. ne mogu vjerovati da sam se izgubio u stranicama knjige ispunjene smrcu.. ne mogu vjeroravati da sam se izgubio u stranicama citajuci kako cemo umrijeti sami.. tesko je to stivo za nekoga poput mene.. nego, jebiga zastranio sam od teme.. misli mi bjeze.. tu dolazi bubnjar koji svojom zestinom, svojom improvizacijom docarava moj krvotok.. svaki njegov udarac odrazava se na otkucaje mojega srca.. oprosti sreco ali ni ti to nisi mogla pobuditi u meni.. vokal, tako prekrasan glas, toliko snage u njemu, toliko osjecaja otpjevanih u par nota.. nikada neces to postici, to je san iz kojeg me neces probuditi.. na kraju si rekla da je jazz glupost, kaos koji ponekad pogodi pravu notu, da nikad neces shvatiti sto ljudi vide u tome, da sutim.. seceru, oprosti sto ti to govorim, ali nikada neces shvatiti moje misli.. nikada neces spoznati sklad, najljepsu simfoniju u mojoj glavi.. moje misli.. moj jazz..  |
05.07.2006., srijeda
noci pokraj tvojeg prozora
|
sve moje pjesme, sve moje misli blijede.. svi moji snovi se smiruju.. skrivam se u mraku sa svim izgubljenim bitkama.. nijednu bitku nisam dobio.. molim te ne bacaj sve ove godine, znam da sam grijesio.. neprospavane puste noci, alkohol i agonija.. sve sam to prosao.. sada znam da nebo ne postoji, andjeli samo spavaju! ako si pistolj molim te ustrijeli me.. ako si vrijeme zaboravi me.. ako si zivot molim te zaobidji me.. ako si bog oprosti mi! samo spavaj, ne boj se, zatvori oci i lezi u krevet.. bdijeti cu nad tobom kroz cijelu noc poput petra pana kako bi mogla sanjati bez straha.. iako neces sanjati o meni.. ne.. ti i ja.. u nekom drugom snu! prisuljati cu se tvojem prozoru i gledati te kako spavas.. i dao bih svoj zivot samo da bih mogao zivjeti u tvojem snu.. samo da bih opet bio s tobom.. ne, nebo stvarno ne postoji, andjeli samo spavaju! ako si pistolj molim te ustrijeli me.. ako si vrijeme zaboravi me.. ako si zivot molim te zaobidji me.. ako si bog oprosti mi!  |
